Pevec d.d. je nastao 2012. godine iz stečajnog plana kojima su potraživanja dobavljača (i u manjem djelu banaka) pretvorena u dionice nove firme. S obzirom da je u stečaju procijenjeno kako bi likvidacijom imovine vjerovnici izgubili još više, odlučili su otpisati 85% svojih potraživanja te preostalih 15% pretvoriti u temeljni kapital (odnosno dionice) nove tvrtke koja bi bez dugova nastavila s radom. S novom tvrtkom bi zadržali kanal prodaje svojih proizvoda, ali bi i s porastom vrijednosti tvrtke porasla vrijednost njihovih dionica.
Ako gledamo iz perspektive Peveca, ovakva vlasnička struktura nije idealna. Naime, razlog poslovanja trgovačkog društva prema Zakonu o trgovačkim društvima je ostvarivanje dobiti. S obzirom da su dobavljači trgovačka društva koja također posluju s tim ciljem, očito je da im se interesi kao dobavljači kose s njihovim interesima kao vlasnike Peveca. Ako Pevec kupi proizvod od dobavljača za manju cijenu, to je bolje za Pevec a lošije za dobavljača; ako Pevec kupi proizvod od dobavljača za veću cijenu, to je bolje za dobavljača a lošije za Pevec.
Nadalje, dionice su u slobodnoj prodaji pa su ih neki dobavljači prodali, a i Republika Hrvatska dodjeljuje svojih preostalih 9% dionica hrvatskim ratnim vojnim invalidima Domovinskog rata i članovima obitelji smrtno stradalog, odnosno zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a takvih dioničara trenutno ima oko tisuću. Prema tome, sada imamo i dioničare koji nemaju interese kao dobavljači, nego im je isključivi interes povećanje dobiti Peveca, odnosno da kupuje robu što jeftinije a prodaje ju što skuplje. S obzirom na ovo, ističem kako je Udrugu malih dioničara „Pevec“ d.d. pokrenula skupina privatnih ulagača zajedno s braniteljima. S obzirom da nismo niti dobavljači niti zaposlenici Peveca, vidimo zajednički primarni interes što boljeg poslovanja Peveca.
Međutim, moramo prepoznati i da su dioničari, dobavljači, radnici i kreditori zajedno partneri (eng: stakeholders) koji imaju koristi od međusobnih transakcija, jer ih inače ne bi izvršavali. Naprimjer, ukoliko dobavljač postavi previsoku cijenu, trgovina će ga zamijeniti jeftinijim dobavljačem, a i obratno, ukoliko trgovina traži prenisku cijenu, dobavljač će ju zamijeniti trgovinom gdje može veću cijenu postići. Uređivanje ovih odnosa je važan aspekt korporativnog upravljanja.
S obzirom na to, razumijem da su dobavljači izloženi tržišnim pritiscima kao i pritisku uprave Peveca, ali moram priznati da sam ostao zabezeknut kada sam od pojedinih dioničara čuo kako treba smijeniti upravu zato jer vrši pritisak na dobavljače, zamjenjuje ih jeftinijima i tobože se ponaša neprimjereno jer od nekih traži da im naknadno odobri nižu cijenu robe, a cijena u dućanu ostane ista tako da posljedično veća marža otiđe u Pevec.
Premda prihodi i neto dobit Peveca rastu zavidnom stopom, bez naknadno odobrenih popusta Pevec bi bio u gubitku. Kako je profitabilnost temeljna pretpostavka održivosti (što na kraju i za dobavljače znači zadržavanje kanala prodaje), bilo bi vrlo opasno u ovom trenutku zapostaviti vlasnički (dioničarski) interes. Nadalje, Pevec još uvijek ima značajno manje marže od glavnog konkurenta, Bauhausa, što znači manje novca za istraživanje potreba kupaca, reklamu, uređenje prostora i širenje. Kako je uprava istaknula u prezentaciji Glavnoj skupštini, radi osiguranja dugoročne održivosti poslovanja, moramo smanjiti jaz u profitabilnosti.
Uvažavajući sve navedeno, i dalje pozivam sve dioničare, uključujući dobavljače, veće i manje da nam se pridruže radi ostvarivanja zajedničkih interesa. Uz to što nam je u zajedničkom interesu održivost poslovanja Peveca, mogu dodati da nam je iznimno bitna transparentnost poslovanja i olakšavanje sudjelovanja na glavnim skupštinama, a prije ili kasnije bismo mogli surađivati u nastupu prema nekom budućem većinskom vlasniku.
Pevec nema većinskog vlasnika, te je najveći pojedinačni dioničar tvrtka Samoborka d.d. sa, prema javno dostupnim podacima, 17,5% udjela. Samoborka je prije nekoliko mjeseci imala cilj povećati svoj udio na 25% te je za ostvarivanje tog cilja objavila javnu ponudu za kupnju dionica. Početak mog aktivizma s obzirom na to je bilo traženje donošenja odluke o uvrštenju na uređeno tržište kako bi svi dioničari bili ravnopravni u odnosu na Samoborku, budući da kada netko prijeđe prag od 25% vlasništva društva koje kotira na uređeno tržište se primjenjuju odredbe Zakona o preuzimanju dioničkih društava, prema kojemu je onda obvezan objaviti ponudu za kupnju svih dionica društva po najvišoj cijeni po kojoj je stjecao dionice ciljnog društva tijekom godine dana prije nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje.
Mislim da ne treba više komentirati taj pokušaj preuzimanja, stoga, kao i ostale dioničare, pozivam i predstavnike Samoborke da nam se pridruže u ostvarivanju zajedničkih interesa. Također bih volio vidjeti više komunikacije između suvlasnika, te me zanima i mišljenje ostalih dioničara oko svega čega sam se dotaknuo ovom objavom.
S poštovanjem,
Hrvoje Marković
predsjednik Udruge